Zašto sam musliman, a ne hrišćanin?

Nema sumnje da su razlozi zbog kojih sam musliman, a ne hrišćanin, brojni i jedan članak nedovoljan je da ih pobroji, a kamoli obrazloži. Stoga mi i nije namjera da ih ovdje sve nabrajam, nego da ukažem na nekoliko bitnih činjenica o Isusu, mir nad njim. Pri tome mi je vrlo bitno da čitalac shvati kako mi nije namjera da umanjim vrijednost Isusa, mir nad njim, naprotiv, želja mi je da ukažem na ispravno vjerovanje o jednom od najvrednijih Allahovih poslanika. Riječi u ovom tekstu upućene su osobama otvorenog uma, koje su radi vječnog spasa svoje duše spremne objektivno sagledati činjenice.

Isus, mir nad njim, kao i Muhammed, mir nad njim, samo je čovjek i poslanik

U Jevanđelju po Luki, u kontekstu razgovora nekoliko osoba o Isus, mir nad njim, navodi se:

“…koji je bio prorok silan u djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom.” (Biblija, Luka, poglavlje 24:19)

U Jevanđelju po Ivanu: “A da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, čovjeka Isusa Hrista.” (N. zavet, Ivan, 17/3)

Rekao je Uzvišeni Allah: “O, sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesija, Isus, sin Marijin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Mariji dostavio, i Duh (stvoren) od Njega; zato vjerujte u Allaha i u Njegove poslanike i ne govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.” (Kur’an, En-Nisa, 171)

I također:

“Mesiji neće biti zazorno da prizna da je Allahov sluga, pa ni anđelima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti.” (Kur’an, En-Nisa, 172)

U Jevanđelju se na više mjesta potvrđuje ljudska priroda Isusa, mir nad njim, i često se naziva “sinom čovječijim”, a opisan je i osobinama svojstvenim stvorenju, a ne Bogu. A evo nekih primjera gdje se jasno kaže da je bio čovjek:

“Ljudi, Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega je Bog pred vama potvrdio silnim djelima, znamenjem i čudesnim znakovima koje je posredstvom njega učinio među vama, kao što i sami znate.” (N. zavet, Djela apostolska, poglavlje 2:22)

“A sada želite ubiti mene, (čovjeka) koji sam vam rekao istinu koju sam čuo od Boga. Abraham tako nije činio.” (N. zavet, Ivan, 8/40)

Vezano za ovaj stih/redak bitno je znati da je riječ koju sam stavio u zagradu izostavljena u prijevodu Jehovinih svjedoka, ali se nalazi u prijevodu Vuka Karadžića.

Primjer u kojem je opisan osobinom svojstvenom stvorenjima: “Vraćajući se rano ujutro u grad, ogladnio je.” (N. zavet, Matej, 21/18)

Uzvišeni Allah ukazuje na tu osobinu dajući do znanja da onaj ko osjeća glad i potrebu za hranom ne može biti Bog, pa kaže: “Mesija, sin Marijin, samo je poslanik – i prije njega dolazili su i odlazili poslanici – a majka njegova uvijek je istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.” (Kur’an, El-Maida, 75)

 

Isus, mir nad njim, poslat je samo Izraelćanima, a Muhammed, mir nad njim, poslat je cijelom čovječanstvu

Isus, mir nad njim, plemeniti je Allahov rob, visokog morala. Uzvišeni Allah odabrao ga je i poslao Izraelćanima kao poslanika, da im sudi po Tori i da im dostavi Jevanđelje u kojem je radosni nagovještaj dolaska posljednjeg poslanika Muhammeda, mir nad njim, koji će biti poslat cijelom čovječanstvu.

U Jevanđelju po Mateju kaže se: “Na to je on rekao: ‘Nisam poslan nikome osim izgubljenim ovcama doma Izraelova.’” (Biblija, Matej, poglavlje 15:24)

Kur’an časni potvrđuje da je njegovo poslanje bilo ograničeno na Izraelćane: “I podučit će ga Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indžilu, i poslati kao poslanika sinovima Israilovim.” (Kur’an, Alu Imran, 48–49)

S druge strane, Uzvišeni Allah za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.” (Kur’an, Sebe, 28)

 

Isus, mir nad njim, kao i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je u monoteizam

Isus, mir nad njim, putovao je Palestinom pozivajući Izraelćane da obožavaju samo jednog Boga, da se samo jednom Bogu klanjaju i da Ga mole, nastojeći u njihova srca posijati sjeme monoteizma i svakog dobra.

“Isus mu je na to rekao: Pisano je: Boga svojega, obožavaj, i jedino Njemu služi!’” (N. zavet, Luka, poglavlje 4, redak 8)

“A jedan od pismoznanaca, koji je pristupio i čuo njihovu raspravu, znajući da im je dobro odgovorio, upitao ga je: ‘Koja je zapovijed prva od svih?’ Isus je odgovorio: ‘Prva je: ‘Čuj, Izraele,  Bog naš, jedan je Bog i ljubi Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom!’ Druga je ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’ Nema drugih zapovijedi većih od ovih.’ A pismoznanac mu je rekao: ‘Učitelju, dobro je i istinito što si rekao: On je jedan i nema drugoga osim Njega.’” (N. zavet, Marko, 12:28–32)

Rekao je Uzvišeni Allah: “Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesija, sin Marijin!’, a Mesija je govorio: ‘O, sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.” (Kur’an, El-Maida, 72)

Gustave Le Bon tvrdi: “Ništa ne ukazuje na to da su ljudi u prvom hrišćanskom vijeku Isusa smatrali bogom. Vjerovanje u njegovu božanstvenost pojavilo se kod nekih hrišćanskih skupina tek u prvoj polovini drugog vijeka.” (Gustave Le Bon, Hajatul-hakaik, str. 51)

 

Njemački pjesnik Goethe kazao je:

Isus je osjećao čisto i mislio

Samo na Jednog Boga u mirnoći;

Ko ga je učinio Bogom,

Svetu volju vrijeđa njegovu.

I tako mora pravda sjati

Što je i Muhammedu uspjelo;

Samo kroz pojam o Jednom

Savladao je čitav svijet.

 

Izvor: http://minber.ba/zasto-sam-musliman-a-ne-krscanin/