Prošlost me nije sprečila da prihvatim Islam… Dirljiva priča

Danas želim objaviti post o nečem privatnom, nešto što me od početka čini nesigurnim zbog ljudi koji osuđuju. Ljudi koji bi me gledali kao da ne pripadam u mesdžid koji sam posjetio, zbog majice kratkih rukava koji otkrivaju moje ruke. Ljudi koji bi me čak ispitivali i o 5 stubova Islama da se uvjere da ne lažem. Ljudi koji mi ne bi uzvraćali selam.

Dobro, inšaAllah. Ne znaju svi da imam tetovaže, jer ih ne volim pokazivati ali se ne mogu praviti kao da ih nemam, kao da ne postoje. Jednom sam odlučio da ih želim imati i sada se moram suočiti sa određenim posljedicama. Ali, na meni je da iz toga izvučem nešto pozitivno. Jasno je da sam iskusio džahilijet (doba neznanja) u svojih 19 godina i hvala Allahu, sada je to iza mene. Primio sam Islam i ne postoji ništa čime se više ponosim. Ne postoji ništa na čemu sam zahvalniji od Islama.

Juče sam imao fotosnimanje za kolekciju islamske odjeće i bojao sam se da ne zabrljam, zbog pokazivanja ruku jer sam morao nositi majice kratkih rukava. Nakon snimanja, sjeo sam sa braćom pa smo počeli razgovarati o snimanju i kako se ja uklapam u koncept ‘Guraba’ jer sam stranac. Ove tetovaże me ne određuju, one su dio moje prošlosti i svaki put kada pogledam u svoje ruke shvatim da sam blagoslovljen i da sam prošao dug put, Allahovom voljom.

Ne bi se trebao sramiti toga, već bi mi one trebale biti podsjetnik da sam nekada bio izgubljen i u mraku te da je došao Islam i naučio me boljem i uputio me ka svjetlu. Hvala Allahu. Ovaj status nije objavljen zato da bi glumio žrtvu, već zbog ljudi koji ne mogu pustiti prošlost. Ljudi koji se žele vratiti Islamu, ili ljudi koji žele postati muslimani.

Ne dozvolite prošlosti da vas sputava da radite na svjetlijoj (uspješnijoj) budućnosti. Učite iz nje. Neka vam bude pouka. Idite dalje, trudite se i budite bolji.

Julian Hopel Abu Muhammed

Nacionalnost: Holanđanin

www.pozivistine.com