Priznanje biblijskih stručnjaka sa Instituta Westar: Samo 18% što se pripisuje Isusu u Bibliji je istina

The Jesus Seminar je osnovan 1985. godine i na njemu se raspravlja(lo) o „historijskom Isusu“. Kršćanski učenjaci, naročito trenutno živući prave razliku između evanđeoskog i historijskog Isusa, što ukazuje na činjenicu da novozavjetni zapisi o Isusu nisu nedodirljive historijske činjenice, nego zapisi koji su itekako podložni kritici i preispitivanju.

U početku je učešće uzelo trideset biblijskih stručnjaka, ali je u sam projekat na razne načine bilo uključeno preko dvije stotine stručnjaka iz raznih oblasti. Susreti se održavaju dva puta godišnje i na njima se vode dijalozi i rasprave o Isusu, evanđeljima, ostalim novozavjetnim spisima i šta je doista Isus rekao, a šta mu je lažno pripisano.

Osnivač The Jesus Seminar-a je Robert W. Funk, američki biblijski stručnjak (u. 2005.), a prvi simpozij je održan na Westar Institutu (Institut of Westar) u Santa Rozi (Santa Rose) 1985. godine.

Osnivač i vođa ovog projekta, Robert W. Funk izjavio je sljedeće:

“U ovom procesu, mi ćemo postavljati pitanja koja graniče sa svetim, za mnoge u našem društvu to će predstavljati blasfemiju. Za posljedicu toga, kurs koji slijedimo, mogao bi se pokazati kao opasan, mogli bismo izazvati veliko nezadovoljstvo, ali mi ćemo nastaviti, unatoč opasnosti, jer smo profesionalci i zbog toga sto je problem o Isusu tu, upravo da bismo se suočili s njim.”[1]

Na „The Jesus Seminar-u“ 80-ih godina donešeni su sljedeći zaključci:

1. Četiri kanonska evanđelja su pisana hronološki: Markovo, Matejevo, Lukino i Ivanovo u periodu od 70-110 godine.
2. Evanđelje po Marku i izvor Q su dva zasebna izvora iz kojih su Matej i Luka crpili osnovu svojih evanđelja, ali su Matej i Luka također koristili svoje osobne izvore.
3. Tomino evanđelje pronađeno je 1945. godinu u nalazištu Nag Hamadi, koje je bilo dio gnostičke kršćanske biblioteke koja je prethodno bila zakopana u jeku progona gnostika od strane Paulinske crkve. Sadrži 73 izreke koje su “duplikat” pasusima kanonskih evanđelja, ali također sadrži i 65 izreka koje su unikatne.
4. Evanđelje po Ivanu predstavlja religijsku tradiciju koja je nezavisna od sinoptičkih evanđelja (Marka, Mateja i Luke). Ivanovo i sinoptička evanđelja se u mnogome razlikuju po pitanju šta je Isus doista govorio i radio. Seminar je uveliko odbacio Ivanovo evanđelje.
5. Mnogi Isusovi sljedbenici su ranije slijedili Ivana Krstitelja.
6. Isus je rijetko za sebe govorio u prvom licu. Mnogi navodi “ja sam”, potječu od Ivana, autora evanđelja, a ne od Isusa.
7. Isus za sebe nije tvrdio da je Mesija.
8. Isus za sebe nije tvrdio da je Bog.
9. Isus nije smatrao da je njegova egzekucija bila potrebna kako bi oni koji u njega vjeruju kao u Gospoda i Spasitelja bili spašeni od vječnog prokletstva.
10. Isus je smatrao da je Kraljevstvo Božije već došlo i da se to vidjelo na način kako su njegovi sljedbenici postupali jedni sa drugima. U drugu ruku, Ivan i Pavle su vidjeli kako Kraljevstvo dolazi u skoroj budućnosti, otprilike, nekada u I stoljeću.[2]
11. Isus je vjerovatno govorio i propovijedao na aramejskom, dok su kršćanski spisi na grčkom jeziku. Čak i dijelovi za koje smatramo da je Isus rekao su prijevodi sa originalnog na grčki jezik.
12. Oko 18% izreka zabilježenih u četiri kanonska evanđelja, kao i apokrifnom Tominom, okarakterisane su kao “njegove riječi ili kao pretpostavka se da je rekao”. Ostali pasusi pripisani Isusu su, zapravo, djelo autora evanđelja.
13. U Markovom evanđelju; samo (Mk 12, 7) pripisuje se Isusu, ostali navodi su većinom “pretpostavka da je Isus rekao nešto takvo ili slično”.
14. Matej sadrži mnogo navoda za koje se može tvrditi da je Isus rekao ili da je rekao nešto slično, ali sve riječi pripisane Isusu od opisa posljednjeg suda u poglavlju 25., pa sve do kraja evanđelja nisu riječi Isusa.
15. Lukino evanđelje također sadrži mnoge Isusove izreke ili nesto slično što je on rekao. Međutim, sve izreke pripisane Isusu, od njegovog komentara da će Zemlji doći kraj u roku od jedne generacije, pa sve do kraja evanđelja ne može se pripisati Isusu, jer on to nije rekao.
16. Ivanovo evanđelje je unikatno u odnosu na kanonska evanđelja: Niti za jednu riječ (iz Evanđelja po Ivanu) pripisanu Isusu ne može se sa sigurnošću tvrditi da ih je on doista izrekao. Postoji samo jedan pasus za koji se pretpostavlja, da je Isus rekao nešto slično tome i jedan pasus koji Isus nije izrekao, ali sadrži slične ideje njegovim. Većina ostalih izreka ne mogu se uopće pripisati Isusu.

Bilješke:

[1] Robert W. Funk, “The Parables of Jesus: Red Letter Edition,” Polebridge, 1988, str. 12.

[2] Robert W. Funk, “The Five Gospels: The search for the authentic words of Jesus.”, Macmillan, 1993., str. 137.