Kako se Poslanik Muhammed ponašao u društvu sa decom?

Da bi se postigao uspjeh u odgoju djece neophodno je posegnuti za brojnim metodama, a za podizanje djece i njihov odgoj neophodno je imati: znanje, iskustvo i praksu, kao što je u odgoju djece neminovna širokogrudnost, strpljenje, samilost i druge osobine. Prve dječije godine najbitnije su za dječiji odgoj, tada se formira njihova ličnost, otkrivaju dječije sposobnosti, talenti i sl. Bez sumnje, to je jedna od najzahtjevnijih skupina, kada je riječ o odgoju, ali s druge strane to je skupina koja najbolje prihvata, upija ono što im se nudi, najbolje i najviše se mijenja, kao što se kaže: „Djeca su poput tijesta u vašim rukama, oblikujete ih kako hoćete.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., dobro je bio svjestan ove činjenice, pa se na poseban način ophodio prema ovom uzrastu, imao je poseban način pristupa djeci, njihovom odgoju i podučavanju, da bi kasnije od njih, Allahovom dozvolom, izgradio korisne članove društva, ličnosti koje su ovom svijetu činile veliki hizmet. Kada je riječ o odgoju i podizanju djece mora se voditi računa o sljedeće tri činjnice: da je riječ o djeci, a ne odraslim osobama, pa se treba spustiti na dječiji nivo; da smo njihovi roditelji, njihovi bližnji a ne strani im, pa u našem odgoju mora biti više blagosti i milosti prema djeci. Odgovorni smo za svoju djecu, za njih ćemo biti pitani, pa moramo ustrajavati u njihovom odgoju, ni po koju cijenu ih zapostavljati. U narednom dijelu, upoznat ćemo se sa metodama Allahova Poslanika, s.a.v.s., u ophođenju sa djecom.

Jednostavnost i blagost

Zasigurno, sva djeca vole da se drugi s njima ponašaju na jednostavan način, da se u društvu s njima ponašaju kao i sami oni, da su dio njih. Djeca zaziru i bježe od stroge, ljute i namrgođene osobe. Poslanik, s.a.v.s., dobro je to poznavao, pa se s djecom ophodio upravo onako kako su oni željeli i nastojao bi da kroz tu svoju jednostavnost, blagost, samilost i šalu utiče na djecu, izgrađuje njihov karakter i ličnost općenito. Sahabijka Ummu Halid pripovijeda nam svoj doživljaj iz dječijih dana, kojega se nije prestala sjećati i prepričavati mnogo godina poslije: „Došla sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sa svojim ocem. Na meni je bila obučena žuta košulja. Vjerovjesnik, s.a.v.s., mi reće za košulju: ‘Lijepa li je lijepa.’ Potom sam se počela igrati sa blijegom vjerovjesništva. Otac mi je prišao, htijući da me odbije, ali mu Poslanik, s.a.v.s., reće: ‘Pusti je.’ Zatim je proučio dovu: ‘Dugo živjela, nanosala i pohabala svoju odjeću. Dugo živjela, nanosala i pohabala svoju odjeću. Dugo živjela, nanosala i pohabala svoju odjeću.’“ (Buhari)

Iz prošlog hadisa prvo i osnovno je to što možemo uočiti kako Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne zazire od djece, niti mu je neugodno što ona trčkaraju oko njega, ili se penju po njemu. Naprotiv, on je to sve volio, jer je znao da to i djeca vole i da ih to veseli. Djevojčica se ispinje na njegova ramena i igra se s mladežom na njegovim leđima, a on se smiješi i ne prekida je u njenoj igri, već uči dovu za nju i tu dovu ponavlja tri puta.

Igrao bi se s djecom

Kada bi bio u namazu i čuo plač djeteta, požurio bi s namazom da majka tog djeteta ne bi morala prekidati namaz kako bi ga uzela u naručje i utješila. Ebu Katade, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ponekad stanem na namaz i želim da duže učim, ali kad čujem plač djeteta, on skratim učenje u namazu ne želeći da otežam njegovoj majci.“

Igrao bi se s djecom, šalio i razgovarao o njihovim, dječijim igrama, makar one bile i nevažne, ali je znao da su one toj djeci bitne i važne.

Poštivanje djece

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nastojao je tokom ophođenja s djecom dati im doznanja da shvate kako ih on poštuje, uvažava i cijeni. Abdullah b. Amir kaže: „Pozvala me moja majka, a Allahov Poslanik je sjedio u našoj kući. Majka me je dozvala riječima: ‘Dođi da ti nešto dam.’ Upitao je Poslanik: ‘Šta si mu htjela dati?’ Majka je rekla: „Dat ću mu jednu datulu.’ Poslanik, s.a.v.s., reće: Uistinu ako mu ništa ne daš, bit će ti upisano kao laž.’“ (Ebu Davud) Dakle, ovim hadisom Poslanik, s.a.v.s., zabranjuje da se laže djeci, da se ne igramo s njihovim osjećajima.

Ispravljao bi dječije pogreške na najljepši način

Poslanik, ukoliko bi uvidio da nešto nije u redu kod djeteta, pažljivo bi to ispravljao. Ukoliko se radilo o nečemu što ni dijete ne bi smjelo činiti, grešku bi ispravljao s mnogo pažnje, bez podizanja glasa. Omer b. Ebi Selme kaže: „Kao dječačić sjedio sam u krilu Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa sam svojom rukom dohvatao hranu sad ovdje sad ondje, i nisam spominjao Allaha pri hrani, pa mi je blago rekao:’Sinčiću, spomeni Allaha, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.’“ (Buhari i Muslim)

Davanje djetetu njegova prava

Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao je djetetu i određena prava, a nas je obavezao na ispunjavanje tih prava.

1. Dao je djetetu pravo da ima svoje porijeklo za kojeg drugi znaju i kojem svjedoče, tj. pojašnjavao je na neispravne brakove, upozoravao na blud kako se ne bi rodilo dijete iz takvih brakova i poslije, u svojoju budućnosti, nailazilo na brojne probleme i neugodne situacije.
2. Ukazivao je na obavezu čuvanja ploda u majčinom stomaku od opojnih pića i svega što mu može nauditi. Pojasnio je da plod od samog svog začeća ima pravo na život pa nije dozvoljavao pobacivanje ploda, abortus.
3. Djetetu koje nema svojih roditelja dao je ista prava kao i djetetu koje ima svoje roditelje, s tim što o siročetu brine zajednica muslimana ili dobrovoljno muslimani pojedinci.
4. Dao je djetetu pravo, a njegovom ocu obavezu da mu nađe hairli majku, vjernicu lijepog ponašanja.
5. Dao je djetetu pravo da ima lijepo ime po kojem će se dozivati na dunjaluku i ahiretu.
6. Dao je djetetu pravo da odrasta u zdravoj sreini.
7. Dao je djetetu pravo da se odgaja vjerskim odgojem.č
8. Poslanica Muhammeda, s.a.v.s., dala je djetetu pravo na naslijeđe i ono što ga sljeduje oporukom svojih bližnjih.