Objašnjenje biblijskog izraza “Božiji Sin”

      U Bibliji, izraz „sin“ je bio korišćen kada se govorilo o mnogim ranijim poslanicima, mnogo pre Isusa, mir nad njim. Narod Izrailj je, na primjer, bio zvan „Božijim Sinom“ u jednoj od Mojsijevih knjiga: „A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj. (Izlazak 4:22)

      Također, u Psalmima, ista titula daje se Davidu, „Kazaću naredbu Gospodnju; On reče meni: „Ti si sin moj, ja te sad rodih.“ (Psalmi 2:7)

       Isto tako, u 1 Dnevniku, 22:10, Solomon se naziva Sinom Božijim: „On će sazdati dom imenu mom, i on će mi biti sin, a ja njemu Otac, i utvrdiću prijesto carstva njegovog nad Izrailjem dovijeka.“

      Iz navedenih izjava kao i mnogih drugih citata u Bibliji, ustanovljava se da se riječ „sin“ odnosi na „blizinu Bogu i Njegovoj posebnoj ljubavi.“ Ovo je utvrđeno kada vidimo da je sam Isus govorio da je svaki čovjek koji postupi po volji Oca na nebu Sin Božiji.

      Navedeno je da je Isus kazao u sljedećim stihovima:

      „Ljubite neprijatelje svoje…da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima.“ (Matej 5:44-45)

      „Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božiji nazvati.“ (Matej 5:9)

      Samim tim, ono šta čovjeka čini vrijednim nazivanja „Sinom Božijim“ jeste pobožni život i milosrdno ponašanje.

      Biblija dokazuje da je Isus zapravo odbacio da se naziva „Sinom Božijim“:

      A i đavoli izlažahu iz mnogih vičući i govoreći: Ti si Kristos Sin Božiji. I zaprijećeno im da ne govore da znaju da je on Kristos. (Luka 4:41)[1]

      Stoga, u pogledu gore navedenog, ne postoji opravdanje za smatranje Isusa Sinom Božijim u isključivom i jedinstvenom značenju. Kada je Isus koristio frazu „Sin Božiji“, ona je značila potpuno isto što je značila i kada je korišćena za Adama, Izrailja, Davida, Solomona (mir neka je nad njima), a to je, najbliži u ljubavi prema Bogu.

      Isusova (alejhi selam) ljudskost i poslanstvo su potvrđeni u mnogim Kur’anskim ajetima (odlomcima) kako bi ispravili ozbiljnu grešku njegovog uzdizanja do statusa Boga (Allaha) ili pripisivanja da je sin Božiji.

      U Kur’anu, Allah je ukazao da nema sina u različitim surama. Navešćemo neke ajete iz Kur’ana:

• „Nevjernici govore: “Allah (Bog) je uzeo sebi dijete.” Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono što je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava; On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo kaže: “Budi!’ – i ono bude.“ (Kur’an, 2: 116, 117.)
• „Oni govore: “Allah je Sebi uzeo dijete!’ – Hvaljen neka je On! On ni o kome ne ovisi! Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za ono što tvrdite nikakav dokaz nemate! Zašto onda o Allahu govorite ono što ne znate? Reci: “Oni koji o Allahu laži iznose nikad neće postići ono što žele”. Uživaće kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse neizdržljivu patnju zato što nisu htjeli da vjeruju.“ (Kur’an, 10: 68-70.)
• „ … i da opomene one koji govore: “Allah je Sebi uzeo sina.” O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do laž veliku!“ (Kur’an, 18: 4-5.)
• „Oni govore: „Milostivi je uzeo dijete!“ – Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe zato što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete – pa svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao sluge kod Milostivog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio, i svi će Mu na Sudnjem danu pojedinačno doći.“ (Kur’an 19:88-95)
• „Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!” Oni govore: “Milostivi ima dijete!” Hvaljen neka je On! A meleci su samo sluge poštovane.“ (Kur’an, 21: 26-92.)
• …Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!“ (Kur’an, 25: 2.)
• „Da je Allah htio da ima dijete, izabrao bi, između onih koje je On stvorio, onoga koga bi On htio. Hvaljen neka je On; On je Allah, Jedini i Svemoćni!“ (Kur’an, 39:4.)

• „… a On nije – neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! – uzeo Sebi ni ženu ni dijete“ (Kur’an, 72:3.)
• „Mesija (Isa), sin Merjemin, samo je poslanik – a i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – majka njegova (Merjema) je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu konzumirali. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.“ (Kur’an 5:75)

      Jasno, ideja da je Isus Bog ili da je bio sin Božiji je slaba kroz tekst i logično nemoguća i Kur’an je jasno negira.

---

[1]Filips: Prava vjera Isusa Hrista, 50.

Iz knjige: “Biblijska učenja Isusa Krista koja su oživljena u islamu”,   Majed S. Al-Rassi

www.islamhouse.com/sr