Prihvati poslanika Muhammeda – oplemenit ćeš svoje vjerovanje, a nećeš izgubiti Isusa

Isus, mir nad njim, plemenita je Božja sluga, osoba visokog morala. Uzvišeni Bog (Allah) odabrao ga je i kao poslanika poslao Izrailjćanima, da im sudi po Tori da im dostavi Jevanđelje, u kojem se nalazi radosni nagovještaj dolaska posljednjeg poslanika Muhammeda, mir nad njim, koji će biti poslan cijelom čovječanstvu.

Imenica Jevanđelje potječe iz grčkog jezika i znači radosna ili “dobra vijest”. Moguće je kako je Isusova, mir nad njim, objava nazvana ovim imenom jer je donijela radosne vijesti o skorom pojavljivanju posljednje Božije knjige Kur’ana i posljednjeg poslanika Muhammeda, mir nad njim. Uzvišeni Allah kaže:

“A kada Isus, sin Marijin, reče: ‘O, sinovi Israiljevi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljenu Toru i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći.’ I kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!’” (Kur’an, Es-Saff, 6)

U Bibliji nalazimo interesantan nagovještaj: “Isus im je rekao: ‘Zar nikad niste čitali u Pismima: – Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni kamen ugaoni. Božje je to djelo, divno je to u očima našim?’Zato vam kažem: ‘Kraljevstvo Božije uzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi plodove njegove.’” (N. Zavet, Matej, 21/42–43)

Isusovo, mir nad njim, poslanje bilo je posljednja priprema za dolazak posljednjeg Poslanika i posljednje Objave, čime će se upotpuniti Božija blagodat ljudima objavom savršenih propisa koji su konačni i za koje nema izmjene. O ovom historijskom smjenjivanju poslanika i vjerovjesnika s objavama koje su im date, i njihovoj međusobnoj povezanosti, Poslanik Muhammed, mir nad njim, dao je tako divan opis kazavši:

“Primjer mene i vjerovjesnika prije mene jeste kao primjer čovjeka koji je izgradio građevinu, dotjerao je i uljepšao, ali joj nedostaje samo cigla u jednom uglu. Ljudi su je počeli obilaziti, diviti se njenoj ljepoti i govoriti: ‘Eh, samo da je stavljena i ova cigla?!’ Eto, ja sam ta cigla! Ja sam zatvorio kružnicu vjerovjesnika!”[1]

Znači, Muhammed, mir nad njim, zapravo je taj “glavni ugaoni kamen” s čijim postavljanjem građevina postaje savršena i upotpunjena. Uzvišeni je Allah kazao:

“Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (Kur’an, El-Maida, 3)

Mi, muslimani, vjerujući u Muhammeda, mir nad njim, ne negiramo poslanike prije njega. Štaviše, naše vjerovanje u Muhammeda, mir nad njim, nije ispravno ako poričemo samo jednog od prijašnjih poslanika ili ako ih vrijeđamo govoreći ono što ne dolikuje za njih. Isto tako, vjerujemo u objave koje su im date, kao što vjerujemo u Kur’an. Uzvišeni Allah kaže:

“A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.” (Kur’an, El-Maida, 48)

Odrastamo uz priče u Kur'anu o Adamu i njegovom stvaranju i iskušenju, o Noji i njegovoj lađi, Abrahamu, rušiocu kipova, Mojsiju koji je udarcem štapa more razdvojio, Isusu i kako ga je njegova časna majka donijela svome narodu, a on im kao beba iz bešike govorio, Muhammedu i kako mu je anđeo Gabrijel u pećinu donio naredbu: “Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara”. (Kur’an, El-Kalem, 1)

Od malih nogu odgajamo se da svim srcem volimo i poštujemo sve Njegove poslanike. Tako nam naša vjera nalaže:

 “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegovog, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i u anđele Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.’” (Kur’an, El-Bekara, 285)

Odgajamo se gajeći iznimnu ljubav prema Isusu mir nad njim, i njegovoj čednoj majci Mariji, i uvijek kada spominjemo njegovo ime, kažemo “alejhis-selam – tj. neka je mir (spas) na njega”.

Kur’an časni s velikim poštovanjem govori o Isusu mir nad njim, i njegovoj čestitoj majci, stoga je vrlo umjesna primjedba jednog od savremenih arapskih historičara prof. Ševkija Ebu Halila: “Čudno je kako kršćani uz Jevanđelja štampaju svete spise židova koji su se neprijateljski ponijeli prema Isusu, mir nad njim, optužujući, uz to, njegovu majku za blud, a ne štampaju uz njih Kur’an, ili barem poglavlja 3. Ali Imran i 19. Merjem.”[2]

Poslanik Muhammed, mir nad njim, kazao je: “Ja sam najpreči čovjek Isusu, sinu Marijinom, i na ovom i na budućem svijetu. Vjerovjesnici su braća od inoča, majke su im različite, a vjera im je jedna.”[3]

Stoga, onaj ko prihvati Muhammeda, mir nad njim, prihvata upotpunjenu Božiju blagodat i usavršenu vjeru, čime oplemenjuje svoje vjerovanje, a ne gubi Isusa, mir nad njim.

Poslanik Muhammed, mir nad njim, kaže: “Ko od sljedbenika dvije knjige (Tore i Jevanđelja) primi islam, imat će dvije nagrade, uz prava i obaveze koje i mi imamo, a ko od mnogobožaca primi islam, imat će svoju (jednu) nagradu, uz prava i obaveze koje i mi imamo.”[4]

[1] Buhari, Sahih, 3271; Muslim, Sahih, 4239

[2] Et-Tesamuhu fil-islam, str. 33

[3] Buhari, Sahih, 3443

[4] Ahmed, Musned, 21 730)   

 

Izvor: minber.ba/prihvati-poslanika-muhammeda-oplemenit-ces-svoje-vjerovanje-a-neces-izgubiti-isusa/