Jedan ateista (koji nije vjerovao u postojanje Stvoritelja) izazvao je islamske učenjake u svojoj zemlji, pa oni odabraše najoštroumnijeg među njima da mu odgovori, i odrediše mu termin.
U određeno vrijeme svi su čekali dolazak tog učenjaka, ali je on kasnio. Ateista reče okupljenima:
“Vaš učenjak se prepao i nije smio doći, jer je znao da ću ga pobijediti i dokazati da ovaj svemir nema Boga!
Tokom njegovog govora stiže učenjak i izvinu se za svoje kašnjenje te reče:
“Na svome putu prema vama nisam mogao naći čamac kojim bi prešao preko rijeke. Dok sam čekao na obali iznenada se u rijeci pojaviše daske i velikom brzinom i preciznošću se sastaviše jedna uz drugu tako da nastade čamac. Zatim mi se čamac približi pa se ja ukrcah na njega i dođoh do vas!”
Ateista reče:
“Ovaj čovjek je lud! Kako da se sastave daske i nastane čamac bez da ga iko napravi i kako da on dođe do njega bez onoga ko njime upravlja?” Učenjak se nasmija i reče:
“Šta onda misliš o sebi, koji kažeš da ovaj savršeni i ogromni svemir nema Boga Stvoritelja koji ga je stvorio i njime upravlja?!”